Značenje pojma "Apelacija"
- Cellar Master
- Jan 11
- 3 min read
Apelacija je zakonski definisano geografsko područje koje se koristi za klasifikaciju vina prema njegovom poreklu, specifičnostima klime, tla, i tradiciji proizvodnje, kao i za definisanje pravila za uzgoj grožđa i proizvodnju vina, poznata i kao klasifikacioni sistem.
Postoje različiti nazivi širom sveta, sa značajnim primerima uključujući francuski AOC (Appellation d'Origine Contrôlée) ili IGP (Indication Géographique Protégée), italijanski DOCG (Denominazione di Origine Controllata e Garantita) ili DOC (Denominazione di Origine Controllata), španski DO (Denominación de Origen), kao i američka AVA (American Viticultural Areas).
Prvi zakonski definisan naziv bio je Kjanti "Chianti" u Italiji, ustanovljen početkom 18. veka.

Francuski zakoni o apelacijama ustanovljeni su početkom 1900-ih za borbu protiv falsifikovanih vina, ovi zakoni regulišu sve aspekte proizvodnje vina, od selekcije grožđa do flaširanja (način flaširanja, vrsta pampura, itd), obezbeđujući autentičnost vina.
Primera radi propisi u Šampanji strogo regulišu proizvodnju šampanjca, uključujući i zahtev za ručno branje grožđa i upotrebu specifičnih sorti: Pinot Noir, Chardonnay, and Pinot Meunier. Proces proizvodnje vina uključuje drugu fermentaciju u boci koja nastaje nakon dodavanja kvasca i šećera što dovodi do karbonizacije, doprinoseći jedinstvenim karakteristikama šampanjca. Dok burgundija ima složenu hijerarhiju od 84 naziva. Osnovu čine regionalna vina (80%), zatim seoska vina (12%), premier cru (7%) i grand cru (1%). Dozvoljeno je samo nekoliko sorti grožđa, prvenstveno Šardone (Chardonnay) za belo i Pinot Noir za crveno, sa terroarom koji značajno utiče na karakteristike vina. Bordo ima 57 naziva, kategorisanih na desnu i levu obalu, od kojih svaka proizvodi različite stilove vina.

Osnovni elementi apelacije
Apelacija nije samo geografska oznaka; ona uključuje niz pravila i propisa koji osiguravaju da vino odražava autentičnost i kvalitet vezan za određen region. Ti propisi mogu obuhvatiti:
Geografski poreklo: Grožđe mora dolaziti iz definisanog područja.
Sorta grožđa: Samo određene sorte grožđa smeju se koristiti.
Metode uzgoja i proizvodnje: Ograničenja u vezi sa tehnikama vinifikacije, maksimalnim prinosom, minimalnim nivoom alkohola, itd.
Specifični stil vina: Pravila mogu diktirati karakteristike krajnjeg proizvoda (npr. boju, aromu, ukus).
Ciljevi apelacije
Zaštita porekla i autentičnosti: Osigurava da vino predstavlja specifične karakteristike svog regiona.
Standardizacija kvaliteta: Pruža potrošačima garanciju kvaliteta.
Promocija lokalnih tradicija: Štiti tradicionalne metode uzgoja i proizvodnje.
Italijanski sistem vinskih apelacija
DOCG (Denominazione di Origine Controllata e Garantita)
Najviši nivo italijanskih vina.
Garantuje strogo kontrolisano poreklo i kvalitet.
Svako DOCG vino prolazi kroz analizu i degustaciju pre nego što dobije pečat odobrenja.
Primera radi: Barolo, Brunello di Montalcino, Chianti Classico.
DOC (Denominazione di Origine Controllata)
Kontrolisano poreklo vina iz određenih geografskih regiona.
Manje stroga pravila u odnosu na DOCG, ali i dalje osigurava kvalitet i vezu sa regijom.
Primera radi: Soave DOC, Valpolicella DOC.
IGT (Indicazione Geografica Tipica)
Namenjena vinima koja dolaze iz određenih geografskih područja, ali imaju manje restrikcija u pogledu sorte grožđa, metoda proizvodnje i stila.
Omogućava vinarima veću kreativnost.
Primera radi: Toscana IGT (poznata po "supertoskan" vinima).
Vino da Tavola (Stono vino)
Osnovna kategorija italijanskih vina.
Ova vina nemaju specifična pravila o geografskom poreklu, sortama grožđa ili metodama proizvodnje.
Svaka apelacija ima specifična pravila koja uključuju dozvoljene sorte grožđa, stil vina, metode proizvodnje, minimalno odležavanje i karakteristike krajnjeg proizvoda. Pravila postavlja i nadzire italijanski zakon, a kontrolu sprovode lokalne i nacionalne institucije.
Ovaj sistem osigurava visok kvalitet italijanskih vina i prepoznatljivost širom sveta.
Francuski sistem vinskih apelacija
AOC (Appellation d'Origine Contrôlée)
Najstroža i najprestižnija kategorija.
Reguliše geografsku zonu, sorte grožđa, metode uzgoja, prinos i tehnike proizvodnje.
Primera radi: Châteauneuf-du-Pape AOC, Margaux AOC.
IGP (Indication Géographique Protégée)
Poznata i kao Vin de Pays (regionalno vino).
Fleksibilnija pravila od AOC; dozvoljava eksperimentisanje i širi spektar sorti grožđa.
Primera radi: Pays d’Oc IGP
Vin de France
Osnovna kategorija vina (ranije poznata kao Vin de Table).
Nema ograničenja u vezi sa geografskim poreklom ili sortama grožđa.
Omogućava vinarima da stvaraju vina bez striktnih pravila.
Američki sistem vinskih apelacija: AVA (American Viticultural Areas)
Šta je AVA?
AVA je geografski definisano područje priznato od strane američkog Zavoda za poreze i trgovinu alkoholom i duvanom (Alcohol and Tobacco Tax and Trade Bureau - TTB).
Identifikuje specifične karakteristike vinogradarskog regiona, uključujući klimu, tlo, nadmorsku visinu i druge faktore koji utiču na uzgoj grožđa.
Pravila za AVA vina:
Da bi vino nosilo oznaku AVA, najmanje 85% grožđa mora poticati iz te specifične AVA oblasti.
Ako je AVA navedena na etiketi, vino mora biti proizvedeno u skladu s osnovnim standardima kvaliteta i porekla.
Za razliku od evropskih sistema, AVA ne propisuje koje sorte grožđa treba koristiti, stilove vina ili metode proizvodnje i proizvođači imaju veću slobodu u proizvodnji vina. U Evropi se na etiekti ističe nazov apelacije tj regiona iz kog vino dolazi dok je u Americi fokus na sorti grožđa.
Comments